INTERPRETACIJSKI CENTAR IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ

Kuća Brlić je neoklasicistička jednokatnica izgrađena 1885. godine koja se nalazi na glavnom brodskom trgu uz samu rijeku Savu, a koji danas nosi naziv Trg Ivane Brlić Mažuranić. Projekt kuće izradio je Mathias Železny, a graditelj kuće bio je Adolf Godt o čemu svjedoči i kamena ploča na glavnom ulazu u kuću. Prvotno je na istome mjestu bila izgrađena barokna drvena prizemnica jer je zbog dometa topova iz neposredne blizine Tvrđave na ovom mjestu bila zabranjena gradnja kuća od solidnih materijala. Kuća je kao i većina drugih drvenih kuća u području donje brodske varoši stradala u požaru.

Simetrija gradnje odredila je da sredinu novoizgrađene kuće čine glavna ulazna vrata s tri polukružno oblikovana prozora sa lijeve i desne strane kuće te pročeljem u stilu visokog historicizma. Nakon što se Ivana Brlić Mažuranić udala za brodskog odvjetnika Vatroslava Brlića koji tada živi u kući, a povećanjem broja članova obitelji, Vatroslav naknadno kupuje zemljište na sjevernoj strani i nadograđuje kuću čime se povećala kvadratura kuće, ali izgubila prvotna simetrija.

Kroz glavna vrata ulazilo se u vežu kuće čiji je svod oslikao Josip Muravić, prvi školovani brodski slikar, a hodnik je povezivao dva bočna poslovna prostora gdje su se nalazile trgovine i knjižare. Danas su to prostorije prijamnog odjela te Likovnog salona „Vladimir Becić“. Stepenicama se dolazilo na kat kuće gdje se i nalazio stan obitelji. S pogledom na glavni brodski trg nalazile su se tri kvadratne prostorije povezane vratima, a na zapadnoj strani kući, pomoćne prostorije namijenjene smještaju posluge, kuhinja i ostava. Uz samo stubište nalazila se kupaonica. Prozori koji gledaju na glavni trg su pravokutnog oblika u osi sa prizemnim prozorima. Iznad glavnog ulaza isturen je balkon oslonjen na dekorativne konzole.

U podrumu kuće skladištilo se vino iz bogatog vinograda gdje je obitelj Brlić posjedovala i ljetnikovac „Brlićevac” u Brodskom Vinogorju u blizini Slavonskog Broda, a u najtežim vremenima ratnih zbivanja 1944./1945. godine služio je i kao sklonište. Neostvarena želja Ivane Brlić Mažuranić je bilo osnivanje kazališta u potkrovlju kuće koje je tada imalo skladišnu namjenu, a koje projektnom obnovom postaje polivalentna dvorana za održavanje raznih kulturno-društvenih aktivnosti pa i kazališnih predstava.